Neobično slavlje u Domu za starija lica „Sunce“ u Rogatici

STARCI NA UZ BAKINU ROĐENDANSKU TORTU

ROGATICA – Radojka Gole iz sela Milijeno u opštini Čajniče juče, subota, 14. marta, navršila je 77 godina i taj događaj obilježila je na skroman način, uz tortu i dvije svjećice sa dva broja 7.

Ne bi to bilo ništa neobično i vrijedno pomena da se sve to nije dešavalo u malo neobičnom ambijentu, u Domu za starija lica „Sunce“ u Rogatici. Rođendansko slavlje i poklone baka Radojka podijelila je sa ostalim štićenicima i radnicima ove ustanove koji su gašenje svjećica i siječenje velike rođendanske torte, koju su joj donijele dvije od pet kćerki koliko ih je ona rodila, propratili su rođendanskom pjesmom i aplauzom.

– Duga je i teška životna priča moje majke, reče ovom prilikom Mira Čokorilo, treća po redu kćerka bake Radojke, koja je na majčino slavlje došla iz Budve.

– Za našeg oca udala se pred kraj 1960. Iz teške seljačke kuće ljubav ju je odvela u još težu. Njen izabranik, a naš otac, Blagoje iz susjednog sela bio je bolešljiv zbog čega je u ranim godinama života morao napustiti posao u Rudniku „Mesići“ kod Rogatice i otišao u invalidsku penziju. Sa njegovim ograničenim radnim sposobnostima na majku su prelazili poslovi u kući i na imanju. Uz to rodila je i nas pet kćeri – Pejku, Lenku, Miru, Draganu i Daliborku. Mene, treću po redu, otac je nazvao sinom, jer je očito očekivao da dobije sina nasljednika. U toj želji vjerovatno su došle i moje dvije mlađe sestre.

– Uz činjenicu da joj je otac sve više „predavao“ poslove na imanju, majka je imala nesreću da joj je na ruke pala svekrva koja je devet godina bila nepokretna i živjela samo zahvaljujući brizi snahe Radojke koja je tu Božiju volju stojički izdržala o čemu se pričalo u cijelom selu i okolini.

Ratni vihpor nije mimoišao ni porodicu Gole. Već na početku ratnih zbivanja morala je napustiti selo, a ubrzo im je izgorjela i kuća. Izbjeglički put odveo ih je do Svilanjca u Srbiji i najmlađe kćerke Daliborke. Tamo je, 2004. skončao život i Radojkim muž Blagoje i ona je ostala sama. Pošto su joj kćerka Mira i zet Lazar Čokorilo uspjeli obnoviti kuću u Milijenu ona se vratila u zavičaj. Njenu želju pratila je kćerka Mira i zajedno dijelile povratničke nevolje zbog kojih je baka Radojke počela polako slabiti i fizički i psihički.

– Tražila je nemoguće, nije htjela ljekaru, ignorisala je lijekove i hranu. To je bio razlog da smo uz preporuku i razumjevanje dobrih ljudi razbili predrasude i smjestili je ovdje u Dom za starija lica. To je, sada smo svi ubijeđeni, najbolje što smo mogli učiniti za nju, a i za nas njene najbliže, dodaje Mira.

Ona se ovdje preporodila. Našla se u društvu svoje generacije. Sve joj je na vrijeme. Čak šta više redovno uzima lijekove iz propisane terapije na što je kad je bila kod kuće nikako nismo mogli natjerati. Slično je i sa ličnom higijenom i drugim potrebama. Zato svakom starijem čovjeku ovdje je mjesto,a ne da tamo negdje samuje, pa čak i strada u požarima i na drugi način o čemu često slušamo i čitamo, reče na kraju Radojkina kćerka Mira, koja snosi i najveći dio troškova majčinog boravka u Domu staraca.

PRAKSA

Radomir Ćućula, direktor Doma za starija lica „Sunce“, u kome je trenutno oko 50 štićenika, reče da oni vode računa o tome kad je kome od korisnika njihovih usluga rođendan i krsna slava. U praksi je da te datume obavezno obilježe na skroman način. Uz čestitke popije se kafa, sok i ponekad i čaša vina.