Zabilježeno u Rogatici – Trinaest, školskih, godina bez izostanka sa nastave

14.05.2015.

Drazenko Perovic

ROGATICA – Juče, 13. maja, u Srednjoškolskom centru „27. januar“ u Rogatici školsko zvono oglasilo je kraj obrazovanja još jedne generacije maturanata. Među njima je i Draženko Perović iz 4/2 razreda gimnazije.

Ne bi to bilo ništa neobino da nije riječ o učeniku čije ime će u analima Centra ostati zapisano kao svojevrstan fenomen. Završio je srednju školu bez i jednog opravdanog ili neopravdanog izostanka sa nastave i time se pridružio rijetkim kojim je to pošlo za rukom. Ovo tim prije što je na kraju prvog polugodište tekuće školske godine u Centru iskazano 11600 časova izostanaka sa nastave, ili preko 30 časova po učeniku.

Iz razgovora sa ovim marljivim učenikom saznali smo da on ne samo da je to postigao u srednjoj školi, nego nije imao ni jednog izostanka ni tokom šklovanja u osnovnoj školi čijih pet razreda je završio u Stjnicama, a ostale do devetog razreda u Centralnoj školi „Sveti Sava“ u Rogatici.

I to, možda, i ne bi bilo neko čudo da Draženko nije dolazio iz sela Grivci koje je od Rogatice udaljeno 15 kilometara.

– U školu na Stjenicama, koja je od moje kuće udaljena nepunih dva kilometra, išao sam naravno pješice u sam i ljeti i zimi, jer iz sela nije bilo druge djece sa kojom bih se udružio, priča Draženko.

– I kad sam pošao u Rogaticu, dodaje on, opet sam bio sam iz sela. Svakog radnog dana ustajao sam u 5 časova. U 6 sam polazio od kuće da bi u 6,30 sačekao minibus koji je vozio đake iz sočičkog kraja u Rogaticu.

Drazenko Perovic (2)

Ljeti je to bila „pjesma“. Ali, kad dođe zima i snijeg zatrpa Stjenice koje su poznate po visini snijega, nastupale su teškoće, a ja „moram“ na nastavu. Ko zna koliko puta smo gurali mini-bus i koga sam sve i koliko puta stopirao i uvijek stizao bez zakašnjenja na časove u osnovnoj i srednjoj školi.

Kako da baš nikad pa ni za krsnu slavu ili radi neke bolesti nije izostao sa nastave Draženko vidi u tome što je slava Perovića Sveti Sava, koji je u toku zimskog ferija, a bolestan nikad nije bio po ugledu na njegovu prabaku, po ocu, koja je prošle godine „zdrava čitava“ umrla u 95 godini?!

U srednjoj školi Draženko je bio vrlo dobar učenik. Njegov razredni starješina u sve četitri godine Ranko Motika hvali ga kao da je odličan. Radi se o rijetko disciplinovanom, odgovornom, poštenom i iskrenom učeniku kome ništa nije teško. Kamo puste sreće da ovakvih imamo bar po nekoliko u svakom razredu i svakoj generaciji, reče profesor Motika.

Kao i sva druga djeca sa sela, Draženko pomaže roditeljima u svakodnevnim poslovima. Vozi traktor, ore njive, kosi travu i skuplja sijeno. Uz sve to prati savremene trendove mladih. Tu je računar, fejzbuk, kafići… Čita knjige, posebno iz istorije Srba, a odnedavno je i vozač. To mu je olakšalo dolazak u Rogaticu i druženje sa prijateljima. Podrušku ima u roditeljima, sestri koja je u osmom razredu osnovne škole i posebno drugaru Stefanu Purkoviću iz Brezja sa kojim je, kako reče, nerazdvojan od prvog razreda osnovne škole. Razišli su se samo u odabiru srednje škole. Stefan je odabrao ekonomsku struku, a Draženko se opredjelio za gimnaziju opšteg smjera sa kojom će na studije matematike pošto voli ovu naučnu disciplinu, kad nije mogao u vojnu gimnaziju i vojnu akademiju o kojim je od malena maštao.