Ljudi i njihove sudbine – Nađoše Jukići svoje Đukiće

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 02. marta 2016. 058.ba

Djukici Jukici iz Rogatice

ROGATICA – Talasi izazvani orkanskim vjetrovima Drugog svjetskog rata poslije prihvatnih logora u Italiji i Švajcarskoj izbacili su 17-godišnjeg Ranka Đukića, rođenog u selu Sjeversko na platou Borika, na obale velike Temze i ulice Londona.

Iako polupismen i golobrad, bez znanja jezika i bližnjeg svoga uz velike napore uspio je da se snađe radeći najteže poslove u rudarstvu i teškoj industriji.

Upornost se isplatila i brzo je postao cijenjen čovjek i radnik. Našao je i ljubav svoga života u Irkinji Dorin Njutn koju je oženio 1955. i sa njom, u skladnom braku, rodio 7-oro djece, tri sina i četiri kćerke. (Pretekao oca Milovana i majku Tankosu iz Sjeverska, koji su rodili četiri sina i dvije kćerke.)

Ono što Ranko nikad nije zaboravio bio je zavičaj. Za njim je patio i o njemu djeci pričao. Odvajajući od svojih i usta djece, skupio je snage i sredstava i u bivšu Jugu dva puta došao – 1976. i dvije godine kasnije. Možda bi došao i još koji put, ali se razbolio i nije više mogao putovati. Ostalo mu je da mašta i priča o rodbini i zavičaju.

Tu priču iz postelje prenosio je na svoju djecu. Posebno na najmlađeg sina Mark (a), rođenog 1967, kome je pred smrt 2008. ostavio zavjet da nađe načina i ode u krajeve iz kojih se on silom prilika otisnuo u bijeli svijet.

Očev zavjet Mark nije zaboravio. Više puta pokušavao je da uspostavi vezu sa rodbinom u očevom zavičaju. Traganje je išlo na razne načine, ali rezultata nije bilo.

Po svemu sudeći problem je bio njegovo ime Mark, a ne Marko, i prezime. Zbog toga što u engleskoj abecedi nema Vukovog slova „đ“, pa je njegovo prezime umjesto Đukić, bilo Jukić. Takvog prezimena kod Srba u Rogatici pa i šire niti ima niti je bilo.

I bog zna da li bi se enigma Jukić-Đukić ikad riješila, da rogatičanka Ljiljana Eleta surfujući po Fejzbuku prije nešto više od dva mjeseca nije došla na ideju da bi taj uporni Jukić mogao biti Đukić. Raspitala se i saznala da zaista negdje u Engleskoj živi jedna porodica Đukića. Slijedile su obostrane prepiske i zaključak: Jukić iz Engleske su porijeklom Đukići iz Rogatice, odnosno boričkog sela Sjeversko. Žive u gradu Mildzbro kod Njukasla.

Djukici Jukici iz Rogatice (2)

U „skrivalicu“ Jukić-Đukić uključio se Slavko Đukić iz Rogatice i njegovi „fejzbukovci“, posebno kćerka Aleksandra. Ubrzo se došlo do saznanja da je Mark prvi Slavkov rođak, a da je on (Slavko) stric Mark(ovih) snova Benjamina i Šenona i kćerke Šone. Sve dileme su pale i Mark, po zanimanju socjalni radnk, u svojoj 49 godini sa sinom Benjaminom (24), pakuje kofere i prvi put dolazi u očev zavičaj.

– Naše pripreme su trajale vrlo kratko. Sa sinom Benjaminom evo me tamo o čemu je moj otac godinama maštao i meni pričao. Nažalost od sedmoro mojih stričeva i tetki našao sam živa samo strica Vladimira (80) u Sjeversku na platou Borika, u kome sam vidio sliku moga oca, priča, preko prevodioca sa engleskog Srđana Rajaka, Mark.

– Dani i noći pred polazak u Rogaticu za mene su bili vječnost. Na aerodromu u Sarajevu lako sam prepoznao moju „vezu“, Slavkovu kćerku Aleksandru. Čak znak prepoznavanja bio je suvišan. U Aleksandri vidio sam moje sestre, a u Slavku moju braću. Radost neizmjerna. Emocije do suza. Susret koji se ne zaboravlja. Ostaje u sjećanju i zove na nove susrete. Zovu ona i u Englesku, o čemu ćemo se dogovarati u narednom periodu, a nas eto opet u septembru, priča još Mark.

I za Benjamina, Mark (ova) najstarijeg sina, aktivnog vojnika u Engleskoj, sve je neočekivano i nestvarno. Utisaka mali milion.

– Neznam čim sam više očaran. Ponekad ne mogu da povjerujem da je svo ovo istina. Nikad nisam magao zamisliti da ja imam ovoliko rodbine, da ljudi ovako mogu biti dobri, da je laž mnogo toga što se o Srbima kod nas priča. Svi mi obični ljudi u Kraljevstvu smo u zabludi. Ovdje su ljudi ljudi. Februar 2016. u zavičaju dede, a sad je i moj, nikad neću zaboraviti. Jedva čekam da dođem kući pa da bratu, sestri i mojim prijateljima pričam kakvu rodbinu imam i kako su Srbi dobri i normalni ljudi, kazuje ovaj momak koji će kad dođe kući ponovo u uniformu vojnika Engleske.

Otišli su Mark i Benjamin. Javili su se i rekli da neće čekati septembar. Doći će u Republiku Srpsku prije. Ali, tada pojačani sa Benjavinovim bratom Šenonom i sestrom Šonom da i oni vide koga imaju. Mark će da na Borikama ili Rogatici potraži i kupi neku kućicu da ima svoje kad ovamo bude dolazio. I još nešto, obadva su se obavezali da će naučiti osnove srpskog jezika. Sramota im, rekoše, da im neko prevodi kad pričaju sa rođacima.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: ,