Priča o Bogdanu Novakoviću doajenu ruđanskih pčelara

16.02.2021.

OD POKLONJENOG ROJA DO UZORNOG PČELARA SA 200 KOŠNICA

RUDO – Mali je broj pčelara, pogotovo starijih, u opštinama Gornjedrinske regije i iz pograničnih u Srbiji pa i šire, koji nije čuo za doajena pčelarstva u Rudom, Bogdana Novakovića (70). Ovaj bivši „Energoivstov“ elektromonter koji se tokom radnog vijeka peo na visoke dalekovodne stubove širom bivše SFRJ, Njemačke i Libije, među pčelare ušao je prije više od 35 godina.

Za sve su „krivi“, priča čika Bogdan, moj tadašnji kolega Savo Mićević i njegom i moj prijatelj Milovan Masal, rukovodilac Radne jedinice elektrodistrubucije u Rudom, čovjek kod koga je moralo biti po njegovom. U protivnom, nema prijateljstva ni druženja sa onim koji mu oponiraju. Njemu je kao pčelaru amateru negdje oko 1983. „pobjegao“ jedan roj iz skromnog pčelarnika i primio se u vrhu obližnje topole. Bila je dilema – pustiti ga da ode kud je pošao ili sjeći topolu. Ja, elektromonetr sa atestom za penjanje na visine, prihvatim da se popnem i skinem taj roj.

Posao sam uspješno obavio i na moje iznenađenje Milovan mi je taj roj poklonio. I to je bio početak moga pčelarenja. Uz ovaj, poklonjeni, došlo je i par kupljenih rojeva i ja se duboku „uvalih“ u med iz koga se ni do danas nisam izvukao. U početku sve je to bilo u domenu hobija koliko iz ljubavi prema pčelama, toliko i iz naravi Milovana Masala koji mi je poklonio prvi roj. A od kako sam 1996. zahvaljujući benificiranom radnom stažu relativno mlad i zdrav otišao u penziju, i glavno zanimanje i terepija za dušu i tijelo, dodaje čika Bogdan, koga prijatelji zovu i Boća. Bavljenje pčelarstvom, priznaje on, donijelo mu je i solidnu materijalnu korist bez koje bi bilo teško odškolovati troje djece i imati jednog ljekara i profesora matematike (kćerke) i diplomiranog elektroinženjera (sin).

Boća priča da je prošle jeseni zazimio oko 200 društava u dva pokrivena pčelinjaka od kojih je jedan dug čak 40 metara. Pošto sam sva svoja društva za zimovanje dobro pripremio, a to će reći ostavio im dovoljno meda ili dao „pogača“za hranu, nadam se da neće biti nekog većeg ugibanja i da ćemo moje pčele i ja već sa prvim proljećnim danima poći u „nove radne pobjede“.

Ja, kazuje još Boća, ne pčelarim samo u Rudom, gdje sam rođen i gdje sam se iz Sarajeva vratio odmah po penzionisanju. „Nomadim“ po više mjesta u Republici Srpskoj od Bileće, Bratunca do Borika, i širom Srbije. Čim propjeva ševa pakujem većinu mojih društava i put na pašu u Šumadiji i Banatu. To moje nomađenje prošle godine spasilo mi je sezonu. Donijelo mi je 1,5 tona meda, a od društava koja su ostala kod kuće u stacionaru nisam u prosjeku dobio ni kilogram. Čak šta više većinu društava u punoj sezoni medobranja morao sam prihranjivati da bi ostale u životu.

Uz med kao osnovni proizvod iz djelatnosti pčela, Bogdan je poznat i kao proizvođač voska, svijeća, propolisa, matičnog mliječa, polena, rojeva, kojih godišnje proda i do 100. Ipak, najviše koristi ima od proizvodnje i prodaje matica. Iz svog reprodukcionog centra, koji je jedini u Gornjedrinskoj i Sarajevsko-romanijskoj regiji, godišnje pčelarima proda, a dosta i pokloni, posebno mladim pčelarima, i do 2000 matica bez kojih nema života u košnici.

Sve što sam kao pčelar postigao zasluga je stručne literature koju sam pomno pratio i sada pratim. Slušao sam i brojna predavanja stručnjaka, išao na sajmove meda i „krao“ znanje od starijih pčelara. Moji „mentori“ oko uzgoja i zaštite pčela bili su i profesor Jovan Kulinčević i Mileta Marković iz Lazarevca, Branko Mihić iz Zvornika i neki drugi.

Takav odnos prema pčelama i pčelarstvu višestruko mi se isplatio. U znak zahvale ja sada rado pomognem mlađim pčelarima. Radim to bez ile i otuda brojna priznanja. Posebno sam ponosan na medalju i diplomu „Prof. Jovan Živanović“, kao najveće priznanje koje dodjeljuje Savez pčelara Srbije.

Boćin uspjeh u pčelarstvu i odnos prema kolegama bili su razlog da je on kao predsjednik na čelu udruženja ruđanskih pčelara „Medovina“ već godinama.. Kao uzoran pčelar delegat je pčelara Gornjedrinske regije u Savezu pčelara Republike Srpske i član udruženja u Višegradu, Priboju, Prijepolju i Pljeljima. Počasni je član pčelara u federalnom Goraždu i rado viđen gost u svim drugim udruženjima na tromeđi Republike Srpske, Srbije i Crne Gore.