Maturanti opet šetaju

ČAJNIČE – Ove godine čajnički maturanti su opet šetali našim ulicama našeg grada, opet će slaviti maturu. Nekako je divno vidjeti ove mlade, lijepo sređene, srećne ljude. To nam daje nadu da se stvari vraćaju u normalu. Kakvu takvu normalu ili bar privid iste. To je ono što nam treba. Treba nam nada. Više nego ikada. A ima li veće nade od defilea maturanata u ove proljećne dane?

Večeras su šetali maturanti SŠC “Petar Petrović-Njegoš” kroz ulice Čajniča. Mladi, veseli puni ludog mladalačkog optimizma, tako zaraznog.

Anja Petrović, djevojka umjetničke duše, koja slika svijet onako kako ga samo ona vidi, kaže:
“Kao maturant želim da kažem da sam u svojoj školi provela prelijepe 4 godine i da odlazim iz nje sa mnogo uspomena i utisaka. Naučila sam mnogo toga, kako na polju obrazovanja tako i života. Svojoj generaciji želim da poručim da nauče da žive, da se bave isključivo sobom i svojim životom i porade na smislu za humor, a profesorima da mi je žao jer su prebrzo zaboravili da su i oni nekad bili djeca. Izvinjavam se svima zbog svih pubertetskih bubica i zahvaljujem onima koji su ostali uz mene.”

Nikola Dačević je bio pomalo škrt na riječima:
“Nisam previše uzbuđen. To je život. Idemo dalje. Radujem se budućim izazovima. Upisaću IT u Novom Sadu.”

Katarina Klisura djevojka najbolja u svemu ima pomiješana osjećanja:
“Svaki kraj je novi početak – možda zvuči otrcano, ali je istina. Koliko god mi teško pada što se rastajem sa svojim prijateljima, u isto vrijeme jedva čekam da vidim šta me čeka u budućnosti. Bilo je tu svega – suza, nestašluka, druženja i smijeha, ali ono što je sigurno – ovaj period života će mi ostati u najljepšem sjećanju. Za kraj, želim da se zahvalim svim profesorima i učenicima koji su mi na neki način obilježili ove 4 bezbrižne godine i svim drugarima želim mnogo sreće u svemu što budu naumili.”

Ljiljana Kovačević još jedna umjetnička duša, poeta, veli:
“S jedne strane žao mi je što jedan period ostavljam iza sebe,a s druge mi je drago jer ulazim u neko novo nepoznato razdoblje zivota.
Za sobom ostavljam bezbrizne školske dane. Nisam jos odlučila gdje cu nastaviti svoje školovanje, ali gdje god da to bude sigurna sam da zahvaljujući našim profesorima i našoj školi idemo sa dosta znanja koja su nam potrebna za dalje radove i naravno uspjehe.”

Njena rodica, Krstijana Kovačević, još jedna djevojka najbolja u svemu dodaje:
“Svaka priča ima svoj kraj, pa tako i ova. Došli smo do poslednje stanice našeg srednjoškolskog obrazovanja. Osjećanja su pomiješana. Jako sam srećna što je ovaj period jedan od ljepših u mom životu, ispunjen mnogim uspomenama i trenucima. Bilo je i smijeha do suza, raznih šala i smicalica. Naravno ima i onih stresnijih situacija, kao u svačijim školskim danima, koje su uglavnom prethodile nekim pismenim ili usmenim provjerama. Veoma sam ponosna na svoju generaciju koja je, bez lažne skromnosti, ona koja se pamti. Mogu slobodno reći da je jedna od boljih koja je prošla hodnicima naše škole.
Ispred nas je novo poglavlje. 13 godina dosadašnjeg obrazovanja pakujemo u kutije i nosimo sa sobom u nove izazove. Nadam se da ćemo svi mi iz tih izazova izaći kao uspješni ljudi.”

Dejan Tanasković govori o prijateljstvu:
“Završio se i period za koji mnogi kažu da je najljepši u životu. Iz srednje škole svi nosimo mnogo uspomena i anegdota koje ćemo prepričavati u narednim godinama. U srednjoj školi su nastala neka prijateljstva koja će, nadam se, ostati još dugo godina. Iako je maturski rastanak sam po sebi tužan ja ga gledam kao priliku za profesionalno usavršavanje. Mada gdje god u budućnosti bili, svi ćemo se sjećati da smo krenuli iz jednog malog brdovitog mjesta.”

Nikola Janjić, dečko brzog matematičkog uma, kaže:
“Ovo je završetak jedne epohe, ali ujedno i novi početak. Jedan od najljepših perioda zivota je bio u srednjoj školi. Kad smo bili manji, svi smo jedva čekali da završimo školovanje, medjutim sad nam je žao sto se rastajemo i svjesni smo da tek počinju prave obaveze. Veoma je brzo prošlo, kao da smo juče bili djeca, a sad punoljetni i odrasli ljudi. Uspomene i dogodovštine iz srednje škole ćemo uvijek pamtiti, a i prijateljstva nadam se da će ostati još dugo.”

To su bili neki od čajničkih maturanata. Puni su optimizma, nade i vjere u bolje sutra. Kako da ih ne volimo i ne poželimo im svu sreću svijeta!? Puno sreće i dotaknite nebo i zvijezde na njemu.