Susret za viđenje rogatičkih atletskih legendi-veterana – Priznanje učitelju Radu Kaporu

ROGATICA – Iako je iznjedrila plejadu poznatih atletičara poput Milada Petrušića, olimpijca i stalnog reprezentativca bivše Republike BiH i SFRJ u trci na 110 metara prepone, Ljiljane Sokolović, jedne od najboljih kopljašica svih vremena kod nas, kopljaša Drage Lubarde, Fuada Mešića koji je bacao disk i kuglu, Sulejmana Jahića, Zorana Kojića,  Radivoja Rackovića  i dosta drugih poznatih atletičara koji su „žarili i palili“ na mnogim atletskim borilištima na području opštine, regije, BiH i bivšw SFRJ, ali i Evrope pa i svijeta, Rogatica prije posljednjeg rata nije imala atletski klub.

Sve to znao je Hercegovac Radomir-Rade Kapor, veliki sportski i posebno atletski entuzijasta, koji je nakon egzodusa Srba iz Sarajeva došao u Rogaticu 1995. i odmah uz podršku Dragana Ćorića, Miše Bojovića i nekih drugih Rogatičana koji su voljeli atletiku, bio inicijator da se formira atletski klub. Inicijativa je realizovana na početku 1996. i  od tada je počeo organizovani rad sa atletičarima uz stručnu pomoć profesora Radomira Rada Kapora, koji tada u Rogatici nije imao ni siguran krov nad glavom, a njegov džep je bio potpuno prazan.

Počelo se sa ledine, bez finansijskih sredstava  i ičega drugog  što je infrastruktura za bavljenje atletikom. Bojažljivo su dolazili i neki članovi, koji sa čak nedavno napustili i ratišta,  ali ih je ipak kroz klub dok sam ga ja vodio prešlo preko 120, reče profesor Kapor ovih dana na viđenju sa svojim „pulenima“ koji su samoinicijativno organizovali su  juče, nedjelja, 20. avgusta, susret sa bivšim trenerom i jednim brojem kolega koji su se rasuli diljem svijeta, a čija se imena, radi njhovih rezulttata,  u Rogatici rado spominju. Ovu plejadu, sada uglavnom atletskih veterana,  predvodi Goran Ješić, Maja Mijović, Maja Ćorić, Tanja Marković, Darko Rosić, Mirjana Šarenac, Vedrana i Zvjezdana Vojinović, Nenad Tošović-Čupo, Snežan Obradović, koji  i sada, iako u poodmaklim godinma, uspješno pronosi ime kluba i Rogatice u polumaratonu gdje ima respektabilno vrijeme od 1,13,20., Ivan Ikonić, Danijel Rosić, Arsen Hršum, Vladanka Rosić, Nikola Barać…

Na viđenje u Rogaticu došlo je 14 bivših atletičara. Obraćajući se njima trener Kapor, koji posljednjih godina živi i opet kao sportski radnik živi na Palama,  reče da „kada vas sada ovakve vidim, srce mi je puno. Prije svega što ste postali divni ljudi,porodični. Sada sam sasvim siguran da smo dobro i ispravno radili, da se vaše ljudsko i moralno vaspitanje potpuno uklopilo u rezultate koje ste postizali“.  Usput je evocirao i jedan broj dogodovština oko rada sa atletičarima iz Rogatice i to ga je dotle ganulo da je i suze pustio, dodavši. „da je „ ponosan na sve  vas i  ovo druženje učinilo me je sretnim i ostaće mi u najljepšem sjećanju do kraja života, rekao je još Rade Kapor, kome su za ovu priliku njegovi bivši atletski učenici u znak zahvalnosti uručili pehar kao „vječnom pobjednuku“ sa ugraviranim tekstom – „za vječno prijateljstvo, za Mladost zauvijek, za priču koja teče u nezaborav,   vole vas atletičari iz generacije 1995-2001“ i sportski sat kojim bi simbolično mogao pratiti njivoh napredak.

Posubnu zahvalnicu od bivših klubskih drugova i drugarica dobili su Goran Ješić i atletski radnik Novo Tošović.

Susret bivših atletičara sa svojim trenerom nastavljen je zatim u kompleksu „Seoski turizam“ u Ziličini kod Rogatice.