Višegrad kulturna prestonica s obje strane Drine

03.01.2012.

Višegrad

VIŠEGRAD – Mala varoš na svjetskom glasu. Iako mala i siromašna varoš, Višegrad je u 2011. godini bio medijski zanimljiviji i od Sarajeva i Banjaluke, političkih i ekonomskih centara Federacije BiH i Republike Srpske. Događaji u Višegradu su tokom 2011. prosto sustizali jedan drugi. Nizom manifestacija obilježavano je pola vijeka od uručenja Nobelove nagrade za književnost najpoznatijem Višegrađaninu, znamenitom srpskom književniku Ivu Andriću. Takođe znameniti srpski reditelj Emir Kusturica počeo je da gradi kameni grad uz Drinu koji će nositi naziv Andrićgrad, a strani turisti su, najzad, počeli da stižu vozom, uzanom muzejsko-turističkom prugom iz pravca Mokre Gore.

Narod je u ovom kraju živnuo, sve je više osmijeha na napaćenim, najčešće izbjegličkim licima. Budućnost žitelja istočnog dijela Srpske je, namah, znatno izvjesnija jer, prema nekim procjenama tokom 2012. godine u Višegrad bi moglo da stigne oko 150.000 turista!

U 2011. završeni su svi pripremni radovi za početak obnove ćuprije na Drini, remek djela srednjovjekovnog graditeljstva koje je na listi UNESKO-a kao spomenik od izuzetne važnosti.

Ali, mnoštvo je i onih „malih”događaja koji su obilježili 2011. godinu u istočnom dijelu Srpske, i koji su, ako ništa drugo, imali uticaja na život građana.

Valja izdvojiti značaj novosagrađene crkve u selu Toplica u opštini Srebrenica, jer je to prvi znak da se Srbi vraćaju na svoja vjekova ognjišta odakle su ih muslimanske paravojne formacije protjerale i desetkovale prije dvije decenije. U srebreničkoj opštini obnovljeni su i izgrađeni pravoslavni hramovi u selima Skelani, Fakovići, Žlijebac, Visočnik, Pribojevići, Krnići i Karna.

Nisku dragocjenih događanja u Višegradu započeli su već 4. januara 2011. reditelj Emir Kusturica, srpski ministar kulture Nebojša Bradić, ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović i ministar prosvjete i kulture Srpske Anton Kasipović. Tema njihovog razgovora bilo je obilježavanje Andrićevog jubileja.

Ivo Andrić prima Nobelovu nagradu

Andrić za sva vremena

Kada ste među Višegrađanima, bilo običnim ljudima ili, recimo, agilnim profesorima srpskog jezika i književnosti, Dankom Mitrović, Dijanom Milošević, ili Stojkom Mijatović, ili ako ste u društvu Branka Hadži-Nikitovića, direktora Gradske galerije i osnivača Međunarodnog likovnog saborovanja ili ovdašnjih novinara Slavka Helete i Radoja Tasića, vi osjetite u njima neobičan ponos i ogromno zadovoljstvo što žive u gradu u kome je dobar dio djetinjstva i dječaštva proveo Ivo Andrić. To, sigurno, prenose i na svoje đake i svoje sugrađane, pa danas nema u Višegradu djeteta, niti odrasle osobe, a da ne zna ko je Ivo Andrić i šta je napisao.

Mnogo je toga u 2011. godini priređeno u Višegradu u okviru obilježavanja značajnog jubileja, pola vijeka od dodjele Nobelove nagrade Andriću. Tradicionalna kulturna manifestacija „Višegradska staza“ održana početkom juna, 32 po redu, bila je u znaku ovog jubileja. Na svečanoj akademiji pod nazivom „Pohvala Ivu Andriću“, za koju je program napisao književnik Milovan Vitezović, besjedu o Andriću govorio je akademik Svetozar Koljević. Među učesnicima su bili glumci iz Beograda Vjera Mujović, Rada Đuričin i Nebojša Dugalić, kompozitori Zoran Hristić i Rade Radivojević, hor „Jedinstvo“ iz Banjaluke i drugi. Prigodan program priredili su i učenici Srednje škole „Ivo Andrić“, a održani su i Susreti bibliotekara Republike Srpske. Otvorena je i izložba fotografija Iva Andrića iz kolekcija Muzeja grada Beograda, i održan okrugli sto na temu „Vizija Andrića u savremenom svijetu uz stalno iščitavanje u bibliotekama“.

Valja dodati da je u okviru „Višegradske staze“ Narodno pozorište iz Kruševca izvelo predstavu „Prokleta avlija“, te da su predstavljene knjige „Ono što oduvek želim“, laureata NIN-ove nagrade Gordane Ćirjanić, i knjige „Imam priču za tebe“ autora Milenka Pajića, dobitnika Andrićeve nagrade za najbolju zbirku priča.

Takođe, tradicionalno Međunarodno likovno saborovanje u Višegradu, na kome se okupilo više od 30 umjetnika iz desetak zemalja, bilo je u znaku ovog jubileja. U nizu svečanosti održan je i čas u Andrićevoj spomen-učionici. Kako je u kraćoj besjedi istakla magistar književnosti Danka Mitrović, upravo u Višegradu, na obalama Drine, opčinjen ljepotom pejzaža, tih, nježan i zamišljen, zagledan u komadić neba iznad Butkovih stjena, Ivo Andrić je započeo san o ljepoti stvaranja. Taj san dosanjali su građani Višegrada na najljepši način u 2011. godini.

– To je bio njegov prvi dječački nemir, prva spoznaja zla i nepravde, koja mu se kao dječaku duboko urezala u pamćenje. Taj nemir postao je dio njegove umjetničke ljepote i svega onoga proisteklog iz njegovog pera – rekla je između ostalog Danka Mitrović.

Andrićev jubilej obilježile su i Pošte Srpske. Promovisale su, u decembru 2011, jubilarnu marku sa likom Iva Andrića, nominalne vrijednosti 90 feninga, štampanu u tiražu od 15.000 primeraka. Svetislav Kovačević, predstavnik Pošta Srpske, uručio je blok jubilarnih poštanskih maraka višegradskoj Narodnoj biblioteci „Ivo Andrić“, Domu kulture, načelniku opštine Višegrad Tomislavu Popoviću i Danki Mitrović.

Ćiro kroz šumu

Ćira, najzad, dovezao strance

U jesen 2011. godine, poslije višemjesečnog čekanja na listi prijavljenih putnika, u Višegrad je muzejsko-turističkom prugom uzanog kolosijeka iz pravca Mokre Gore stigla prva grupa od stotinak stranih turista. Trebalo je samo doživjeti njihovo ushićenje, posebno kroz kanjon rijeke Rzav koja u ovaj kraj, i na ušće u Drinu u Višegradu, donosi miris Zlatibora i planine Murtenice ispod koje izvire. Ti mahom sijedi Evropljani su nastojali da zabilježe trenutak kada parnjača izlazi iz tunela. Voz se zato zaustavi na „otvorenoj pruzi“ malo podalje od tunela, putnici izađu, zauzmu položaj za fotografisanje, a parnjača uz prepoznatljivi pisak vrati kompoziciju nazad kroz tunel. Prava je svečanost kada se poslije nekoliko trenutaka otuda pomoli sva obavijena dimom i parom. Sami Bog zna u koliko su privatnih kolekcija širom Evrope, mejlom ili na drugi način, stigli snimci sa te prve „međunarodne vožnje“, napravljeni u kanjonu mirisnog Rzava na maštovitoj pruzi Mokra Gora – Višegrad, ili među dječicom sa hljebom i solju u rukama i u srpskim narodnim nošnjama na Željezničkoj stanici Višegrad.

Konačan dolazak prvog redovnog turističkog voza u Višegrad pomogla je i Vlada Republike Srpske i Željeznice RS. Ipak, doprinos „komšija“, Željezničara sa Šarganske osmice, je nemjerljiv. Njihovi neimari su postavili kolosijek, a njihova parnjača i vagoni su povezli prve turiste iz Švajcarske koji su zakupili prvu vožnju. Za vezu sa Višegradom muzejsko-turističkom prugom najviše se zalagao Mokrogorac mr Radovan Glibetić, direktor finansijskog sektora Železnica Srbije i predsjednik Odbora za obnovu Šarganske osmice. Njegov san se najzad ostvario. Vozovi sada ponovo tutnje dolinom Kamišine i Rzava. Kada je ova pruga ukinuta 1974. kao nerentabilna, valja na to podsjetiti, sve žene u kućama oko pruge ubradile su crne marame u znak žalosti.

Grad za za cijelo čovječanstvo

Posve neobičnim performansom, uz zvuke bagera i kamiona, ali i opere u izvođenju simfonijskog orkestra i hora RTS-a, u Višegradu je na Vidovdan 2011. započela gradnja Andrićgrada. Emir Kusturica, idejni tvorac ovog novog kulturno-turističkog čuda, koje će svakako nadmašiti Drvengrad u Mokroj Gori, kaže da će to biti grad dostojan besmrtnog Iva Andrića. Tom svojevrsnom spektaklu prisustvovalo je nekoliko hiljada Višegrađana i stanovnika susjednih opština u istočnom dijelu Srpske i Zlatiborskog okruga u Srbiji. Početku gradnje prisustvovali su najviši funkcioneri Srpske Milorad Dodik i Aleksandar Džombić, veći broj ministara, predstavnici političkih partija i zajedničkih organa BiH, Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice.

– Ovo je projekat entuzijazma, ljubavi i vjere u bolju i srećniju budućnost – rekao je Milorad Dodik, potvrđujući da je već na početku gradnje Andrićgrada angažovano nekoliko stotina radnika iz višegradskih firmi.

Emir Kusturica je naglasio da će ovaj kompleks biti renesansni grad od kamena, u kome će dominirati srednjovjekovni pravoslavni hram, tvrđava, ulice i trgovi, male pijace, zanatske radnje, pa hotel, pozorište, multipleks bioskop, galerija. Nepune tri sedmice nakon svečanog početka radova, teren na ušću reke Rzav u Drinu u Višegradu je raščišćen i započeli su građevinski radovi. Kamen temeljac za prve objekte postavili su zajedno Milorad Dodik i Emir Kusturica, a u temelje je uzidana i flaša maslinovog ulja, simbol mira i blagostanja. Na njoj je zapisano: „Ljeta gospodnjeg 2011. godine. Milorad Dodik i Emir Kusturica“. Već tokom jeseni 2011. prvi objekti su stavljeni pod krov. Pojašnjavajući brzinu gradnje objekata prve faze Andrićgrada, Kusturica je naglasio da se to postiglo dobrom organizacijom, po zapadnim iskustvima, ali i zahvaljujući izuzetno lepom vremenu, koje je produžilo građevinsku sezonu.

– Dobrom organizacijom posla i brigom o svakoj uloženoj marki u ovaj projekat, uspjeli smo da u 2011. pod krov stavimo zgrade pozorišta, bioskopa, glavne kapije, i gradske kuće, a nazire se i glavna ulica – Stradun. Lijepo vrijeme nam je omogućilo da počnemo i radove na gradnji Andrićevog instituta i Robne kuće, objekata iz druge faze. Nastavljamo radove istim tempom, da bi smo ispoštovali zadati rok, da Andrićgrad bude završen i kompletno stavljen u funkciju krajem 2014. godine.