Klesari kamenog grada

ANDRIĆGRAD – Proslavljeni srpski režiser Emir Kusturica je umjetnik svog zanata ali i mi klesari smo majstori koji od kamene gromade pravimo ljepotu neprolaznog, govori klesar Zoran Grahovac udarajući čekićem u metalnu špicu koja odskače od parčeta krečnjaka.

Zoran je jedan od klesara, čuvenih hercegovačkih “majstora za kamen”, koji ovih dana, na prigrijevici, na gradilištu Andrić grada klešu kamen i ugrađuju ga u zidine budućeg živog spomenika velikom piscu.

– Komadu stijene dajemo dušu, uljepšamo je i iz nje izvučemo toplotu hercegovačkog sunca i sliku kamene kuće u kojoj su rasle generacije gorštaka – rekao je Grahovac i dodao da se zanat klesara u Hercegovini prenosi s koljena na koljeno.

– Učio sam od djeda i oca, kako se drži čekić koja se špica upotrebljava za koji kamen i ono što je najvažnije naslijedio sam urođeni smisao da oblikujem kamenu gromadu koja mora imati dimenzije kakve se zahtijevaju – priča Grahovac.

Vješte ruke mlađanog majstora tkaju tankom špicom po već oformljenom parčetu kamena, od udara pršte komadići, prašina se lijepi za ruke i lice a gomila obrađenih komada raste s njegove desne stane.

– Pekao sam ovaj zanat u manastiru Tvrdoš, na objektima pravoslavnog hrama u Mostaru, na obnovi hercegovačkih kuća koje imućniji domaćini žele da sačuvaju od naslaga vremena – govori Grahovac.

Grupa klesara iz Nevesinja obrađuje kamen za oblaganje zgrada u Andrić gradu iz turskog i austrijskog perioda.

– Turski neimari na običnim građevinama nisu marili mnogo za uljepšavanje i ornamentiku, oni su na ovim prostorima zidali kamen na kamen prosto i jednostavno, bez mnogo klesanja i dotjerivanja. Austrijski majstori su bili vještiji i zahtjevniji pravili su lukove, teške nadvratnike i natprozornike a zid je obilovao ukrasima i nadahnućima klesara – objašnjava Grahovac.

Treba biti umjetnik sa jednostavnim alatom pa isklesati veliki luk iznad vrata. Za to je, kažu prašnjavi klesari, potreban veliki komad kamena koji se iscrta i obilježi a onda polako, strpljivo, odbija komadić po komadić da bi se dobio željeni oblik.

Ivo Andrić je, kako je zapisao, napisao priču o mostu na rijeci Žepi, kad je jedne prohladne večeri, poslije zamornog pješačenja, sjeo uz ogradu kamene ćuprije i, kako reče, osjetio toplinu hercegovačkog kamena na umornom tijelu. Možda će budući pisci i hroničari, kad grad od kamena bude završen, doživljavati isti takvi osjećaj dodirujuću kamen ugrađen u ovu građevinu i osjećajući kako pod njihovim prstima pulsira njegova duša.

“Vidi kroz vrijeme”

Sve na gradilištu se gradi pod budnim okom Kusturice, koji kažu graditelji, “vidi kroz vrijeme” i kome ništa ne može promaći.

– Kusturica je svjetski režiser ali i veliki poznavalac arhitekture i nama je čast što u Andrić grad ugrađujemo i dio svog umijeća, znoja i talenta. Trudimo se da ovo bude najljepše što smo do sada u životu uradili jer će naše djelo ocjenjivati milioni posjetilaca Andrićevog grada i običnih ljudi ali i poznavalaca ove vrste zanata – zaključuje Grahovac.