Emir Kusturica: Od Trebinja nam ne treba ništa

ANDRIĆGRAD – Ne živi Republika Srpska, niti srpski narod sav u Trebinju. Jeste tačno da je Trebinje najljepši srpski grad, ali i Andrićev grad je tačka na kojoj se presijecaju mnoge značajne linije za taj narod. Kada je Andrićev grad u pitanju i njegova kulturna i istorijska funkcija, ona nije mala. Možda sam i ja pogriješio, jer ne mora baš svako da ima svijest o važnim stvarima.

Rekao je to u intervjuu “Glasu Srpske” srpski režiser Emir Kusturica, graditelj Andrić grada u Višegradu.

* GLAS: Optužili su Vas da rušite kulturno bogatstvo, odnosno kamen polusrušenog austrijskog utvrđenja u Trebinju. Vi ste poručili da niste znali da je malo kamena u Hercegovini i da Hercegovci čuvaju uspomenu na okupatore. Mislite li da su Vas čuli?

KUSTURICA: Ne vjerujem da su me čuli i da će se nešto promijeniti. Moj jedini cilj u gradnji Andrićevog grada u prvoj fazi bio je potraga za starim kamenom. U Hercegovini smo pokupovali od privatnika sve što je bilo na ponudi od starih, raspalih kuća. Problem je što nam je trebao veliki klesani kamen da simulira stare kule. Naša ideja je da se u istoriju umetne nešto što je ona indikovala, a nije se desilo, pa je zbog toga nastala cijela ova priča. Imali smo čvrsto obećanje da možemo da pokupimo tu kulu, koja nije pod zaštitom države, o čemu imamo i potvrdu Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa. Iz te zabune došlo je do ovoga, ali treba prestati o tome pričati. Mi smo se povukli, nećemo više tražiti pomoć.

* GLAS: Rekli ste i da je čitava stvar provincijska kampanja. Čija?

KUSTURICA: Ne znam, ne mogu da razumijem da tako fini narod, fini svijet, reaguje. Nismo mi lopovi i kriminalci kao što bi neki htjeli da nas predstave. Ima taj neki tip koji hoće da se kandiduje za načelnika Trebinja, a koji je ujedno i novinar, ne znam mu ime. Ali, sve to nije važno, jer nemam namjeru više da se time bavim, niti da tražim bilo šta. Moja ideja je bila da kamen očerupane austrijske karaule stoji u državnom objektu jer firma “Andrićev grad” ima koncesiju i opet će na kraju, po isteku te koncesije, ostati državi. A to je, očigledno, bila moja greška.

* GLAS: Smatrate li da je u pobunu za odbranu kamena upletena i politika?

KUSTURICA: Na našem političkom klizištu se ne biraju sredstva. Očigledno je, ako je predsjednik opštine iz SNSD-a, a jeste, da nema logike da ta partija koja je na vlasti u Trebinju sama sebi to podmeće. To je neko drugi. Oni koji su se pojavili s građanima koji su protestovali i onaj ko je građanima kupovao pivo da se rashlade, taj je jedan od organizatora. Meni je žao što se ovo desilo, ali se nadam da će, kada Andrićev grad bude gotov i bez tog kamena iz austrijske karaule, možda neki od njih shvatiti da to nije bila zla namjera. U osnovi te namjere ne postoji zlo, nego dobro, utoliko nas i Bog vidi, a on sve zna i on će nam pomoći da završimo. Do 28. juna je pola grada gotovo i to će vjerovatno biti jedan od svjetskih rekorda u tako komplikovanoj gradnji. U 2014. godine biće gotova druga polovina.

* GLAS: Načelnik opštine Trebinje Dobroslav Ćuk dao Vam je usmenu saglasnost da vozite kamen sa ruševine, ali sada je rekao da nije tražio odobrenje Skupštine opštine i da će sada to uraditi? Ako Skupština odobri, da li i dalje odustajete od svega?

KUSTURICA: Ne pada mi na pamet više da bilo šta tamo tražim. Mi ogromne pare trošimo, privatne i državne, da bismo imali veličanstven rezultat i da bi našem narodu ostala građevina inspirisana literaturom našeg najvećeg pisca i jednog od najvećih svjetskih pisaca.

Potpuno je bespredmetno da me neko zbog toga gleda sa podozrenjem. Ja ću radije mirno popiti kafu u Trebinju, nego se baviti nečim što teško može sada da se obrne. To je čudo neko i neću u to da im se miješam, a oni neka drže most pod vodom i neka ga ne daju, ni sebi ni drugome.

* GLAS: Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa je potvrdio da polusrušeni objekat nije nikakav nacionalni spomenik kulture. Zašto onda brane ruinu kakvih je puna Hercegovina?

KUSTURICA: Ne mogu da vjerujem da oni svi isto misle. Ne živi Republika Srpska, niti srpski narod sav u Trebinju. Jeste tačno da je Trebinje najljepši srpski grad, ali i Andrićev grad je tačka na kojoj se presijecaju mnoge značajne linije za taj narod. Kada je Andrićev grad u pitanju i njegova kulturna i istorijska funkcija, ona nije mala. Možda sam i ja pogriješio, jer ne mora baš svako da ima svijest o važnim stvarima.

* GLAS: Pominjali ste da ste spremni da pregovarate i sa austrijskim Generalštabom o toj karauli?

KUSTURICA: He-he-he-he, to shvatite kao moj pokušaj da čitavu stvar dovedem na nivo duhovitosti.

“Dom za vješanje”

* GLAS: Izvođenje opere “Dom za vješanje” zakazano je za 29. jun u Banjaluci. Šta će Banjalučani te noći moći da vide i dožive?

KUSTURICA: Pripreme teku apsolutno po planu. Banjalučani mogu da očekuju spektakularan doživljaj i da se s pravom osjećaju kao oni koji su to vidjeli u Parizu, Beogradu i drugim evropskim gradovima. To će biti pravi lijek za dušu u ovom periodu na početku ljeta.