VIŠEGRAD – Višegradska publika vjerna pozorištu je i ovaj put uživala. Gledali su premijerno izvođenje predstave “Čorba od kanarinca”, po tekstu Miloša Radovića a u režiji mlade učiteljice Bojane Podgorica, kojoj je ovo prva velika predstava. Na način kako je to dobro uradila mnogi bi mislili da ima bogato iskustvo iza sebe.
Predstava, koja ima veliki broj karaktera komedije u stvari su dobro izmiksani (kao u svakoj čorbi), elementi stvarnog života, u kojima će se prepoznati mnogi od gledalaca. Zamišljena je od strane autora kao uglavnom duo drama, jer je igra, odnosno “nosi” dvoje glumaca a ostali (ne manje važni), igrali su epizodne uloge. Svi akteri ove predstave su iskusni višegradski glumci i dobro poznati našoj publici.
Jelena Vladisavljević (igra je Jelena Sarić), je vesela i brbljiva osoba, koja istovremeno shvata da joj vrijeme prolazi i želi da brzo uđe u brak sa svojim dugogodišnjim ljubavnim partnerom Mihajlom Medovićem (kojeg igra mladi i najiskusniji višegradski glumac Stefan Ratković). On se pribojava te nepoznanice u njegovom životu – braka. U pet minuta do dvanaest (svima jasna simbolika), do kada treba da stanu pred matičara, odluče da u tih pet minuta probaju brak. Njihovi glumački kvaliteti dolaze do izražaja, gdje Jelena lijepo i nenapadno nosi svoju ulogu a Stefanov raskošni talenat za transformaciju i brze prelaze iz jednog u drugo raspoloženje naprosto briljira.
Anja Maljukan (glumi njihovu kćerku Sofiju) i Marina Glogovac (kao Mia, prijateljica), u svega nekoliko minuta dugačkoj sekvenci, fenomenalno odigraju dvije mlade narkomanke, te od histeričnog smijeha, preko plača i transa na najbolji način pokazuju koliko je veliki i obećavajući glumački talenat.
Dejan Lekić (kao Sofijin brat Uglješa) i Milica Pepović (igra njegovu djevojku Maju), dva su lika sa najmanjim ulogama i minutažom na sceni ali to im je bilo dovoljno da podsjete publiku na svoj prelijepi i prebogati talenat u prošlih desetak godina aktivnog igranja u višegradskom glumištu.
Skromnu ali neobično lijepu scenografiju potpisuje takođe mlada režiserka Bojana Podgorica, šminku su lijepo, nenametljivo i korektno uradile Jovana Prodan i Nikolina Nina Kuljanin. Jedina zamjerka je na preglasne tonske efekte što je bilo i za očekivati pošto ton majstor nije imao kontrolni zvučnik (monitor), iza scene.
Bilo je jako lijepo sjediti u toploj velikoj sali višegradskog Doma kulture i uživati u prekrasnoj predstavi koja je često prekidana toplim aplauzima prezadovoljne publike.
– “Režiserki Bojani, akterima i tehničkoj ekipi želim da sa ovom predstavom idu na neke festivale da tamo pokažu koliko sam bio u pravu tvrdeći sve ovo o čemu sam pisao, te mnogo sreće, uspjeha i radovanja na novim predstavama koje ih tek očekuju” – rekao je Savo Škobić.