Susret sa povodom – „Ognjište“ za nagradu „Zmijanjče“

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 04. septembra 2014. 058.ba

Milan Purkovic

ROGATICA – Tek minuli 49. Kočićev zbor ostaće sigurno u neizbrisivom sjećanju Milana Purkovića, učenika sedmog razreda Osnovne škole „Sveti Sava“ u Rogatici.

Iako je tek zakoračio u 13 godinu života, a već se okitio velikom nagradom „Zmijanjče“ koju dodjeljuje Zavičajno društvo „Zmijanje“ iz Banja Luke za najbolji literarni rad u Kočićevom slobodarskom duhu za učenike osnovnih škola.

Njegovu pjesmu „Ognjište“ stručni žiri ocijenio je najboljim između skoro 70 prispjelih radova iz raznih krajeva Republike Srpske i Srbije uz obrazloženje da je „Milanov rad za njegov uzrast neobično zrelo definisan i izrazio ljubav našeg naroda prema zavičaju i rodnom ognjištu po drevnoj tradiciji“ .

Diplomu i nagradu Milan je primio prošle nedelje, 31. avgusta, pred kućom Petra Kočića u Stričićima u prigodnom književnom programu „Kočiću u čast“.

– Prijem diplome i nagrade, tri moje recitacije „Ognjišta“ i uopšte boravak u Banja Luci nikad neću zaboraviti. I boravak u kabinetu gradonačelnika Banja Luke, svečana akademija u Banskom dvoru, posjeta manastiru Gomionica, druženje sa čika Slobodanom Jankovićem, koji je primio glavnu Kočićevu nagradu, i drugim čikama za koje ja neznam šta su i ko su, ali su mi čestitali i tapšali me po ramenu i milovali po kosi, se ne zaboravlja. A tek bodnja bikova za nagradu „Jablan“? Posmatrao sam je sa bine posebno pripremljene za goste i dugo ću se sjećati tog drevnog događaja. I ostalo što sam, u društvu majke, oca i sestre, doživio ovom prilikom u Banja Luci uz Kočićev zbor ostaje nezaboravno i ja se time ponosim uz nadu da ovo neće biti i moj posljednji boravak u programu posvećenom Petru Kočiću, čije knjige rado čitam zajedno sa pjesmama Jove Jovanovića-Zmaja kao mog najomiljenijeg pjesnika, priča najmlađi laureat nagrade „Zmijanjče“ Milan Purković.

Milan Purkovic sa sestrom

Nagrada „Zmijanjče“ nije i jedina koju je za svoje dječije stvaralaštvo dobio ovaj osnovac. Kaže da je počeo pisati u trećem ili četvrtom razredu. Njegova prva pjesma bila je o psu koga je puno volio, a onda su dolazile pjesme „na zadatu temu“ različitih konkursa i manifestacija. Sa njima i nagrade i druga priznanja.

Na literarnom konkursu „Tolerancija i interkulturalizam“ u Rudom 2012. dobio je drugu nagradu. Iste godine nagrađen je i za najljepšu literarno kazanu poruku na temu „Imam jednu želju“ u okviru manifestacije „Drinske večeri dječije poezije Goražde 2012“ i tako redom sve do nagrade „Zmijanjče“.

Inače, Milan je odličan đak. Najviše voli srpski jezik, a uz nešto više truda zarađuje petice iz matematike. Ali, zato dobro mu ide atletika i posebno fudbal u okviru škole fudbala FK „Mladost“ Rogatica.

U njegovoj „radnoj“ sobi nalazi se više od 30 diploma i drugih priznanja za rezultate na sportskom polju. Posebno se diči velikom diplomom najboljeg igrača generacije 2002/2003. na Novogodišnjem turniru „Rogatica 2013“.

Priča o Milanu Purkoviću bila bi nepotpuna a da se ne spomene i njegova dvije godine starija sestra Milica, učenica devetog razreda Osnovne škole u Rogatici. Podržana, kao i Milan, od roditelja prosvjetnih radnika i ona piše pjesme od četvrtog razreda. Dobila je više nagrada i diploma. I njena pjesma „Zelena panorama zavičaja“ ušla je u najuži izbor za nagradu „Zmijanjče“ koju je ponio njen brat, ali je umjesto nagrade objavljena u „Zmijanjčetu“, kao prilogu revije „Zmijanje“ od avgusta ove godine.

Više njenih pjesama objevljeno je i u Zborniku „Dječije carstvo“ iz Banja Luke počev od 2011. To ipak ne znači da će ovoj vrijednoj učenici koja se u slobodno vrijeme bavi i atletikom, kad iduće godine završi osnovnu školu zanimanje neće biti neko u kome će iskazivati sklonost pisanju. Želja joj je da ide prema pozivu medicinskog radnika i ljekara.

OGNjIŠTE

Djed je često govorio
da je čovjek jedno ništa,
kad ostavi rodnu grudu
i kad ode sa ognjišta.

Nisam dobro razumio
to što djed priča svima,
da je čovjek cijeli čovjek
kad ognjište svoje ima.

Ja sam, sine, ostario,
biti mora što će biti,
Ognjište nam dobro čuvaj
i nemoj ga ostaviti.

Ognjište je ova kuća,
ovaj potok i bunari,
ove njive i livade
i kraj kuće orah stari.

Ognjište je naše selo,
ove štale i ambari,
ova šuma i rijeka,
pa i ovaj jasen stari.

I u svijet ako odeš, n
nikad nemoj ponos dati.
i kad svega bude dosta,
Ognjištu se svome vrati.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: ,