Intervju sa Anjom Ašonja, članicom Crvene Zvezde i kadetskom reprezentativkom Srbije

SVJETSKA A NAŠA

VIŠEGRAD – Naslov „Svjetska a naša“ nije nimalo pretenciozan jer se Anja Ašonja za nepunu godinu dana, od kada je u avgustu 2014. godine iz odbojkaškog kluba He na Drini iz Višegrada pristupila odbojkašicama Crvene Zvezde u Beograd, afirmisala kao istinski talenat. Najistaknutiji odbojkaški stručnjaci predviđaju joj blistavu karijeru i svrstavaju je među najveće talente u evropskoj, pa čak i svjetskoj odbojci.

Za kratko vrijeme petnaestogodišnja Anja Ašonja je postala standardni kadetski reprezentativac odbojkašica Srbije, koje su na nedavnom prvenstvu Evrope u Bugarskoj osvojile srebrnu medalju, a u Crvenoj Zvezdi uveliko trenira i nastupa sa prvim timom.

Za Vaskršnje praznike, kako kaže, skoknula je malo do Višegrada i ljubazno nam se odazvala za ovaj intervju.

-Poželjela sam porodicu, ali i svoje kolegice iz HE na Drini. Zato sam odmah otišla u Gradsku dvoranu i odradila sa njima trening. Ipak je Višegrad moja odbojkaška baza, gdje sam načinila prve korake i afirmisala se kao mlada igračica.

Sa koliko godina si počela trenirati i ko su bili tvoji odbojkaški učitelji u Višegradu?

-Bilo je to u mojoj devetoj godini. Na nagovor Cece Đerić prvi put sam stala pod odbojkašku mrežu. I od tada se ne odvajam od ovog dinamičnog sporta, a neki moj urođeni talenat i visinu znali su usmjeriti treneri HE na Drini Slavko Đerić i Jovo Sarić, koji su najzaslužniji za značajne uspjehe višegradske ženske odbojke. Neizmjerno sam im zahvalna što su me naučili odbojkaškim vještinama, koje sada u Zvezdi unapređujem. Naučili su me da cijenim sport i da bez upornog treninga, bez zanemarivanja škole, nema ni sportskih rezultata.

Uporedo sa treninzima i nastupima za Zvezdu u Beogradu pohađaš srednju školu.

-Upisala sam mašinsku-tehnoart školu i dobro mi ide. Uspjevam sve uskladiti, tim prije što su obaveze u klubu izuzetno velike i zahtjevne.

A nakon srednje škole.

-Upisaću se dalje na fakultet. Još uvijek se nisam odlučila na koji, mada sam kao djevojčica sanjala da u životu budem slikar. Slikanje, moju potajnu ljubav, sam zbog velikih obaveza u klubu malo zanemarila, ali nikad se ne zna. Lijepo bi to bilo biti slikar i odbojkašica.

U prošloj godini bila si sa svojim vršnjakinjama iz HE na Drini pionirska prvakinja BiH.

-Bila je to sjajna generacija mladih višegradskih odbojkašica. Naravno da su za taj uspjeh zaslužni naši treneri Đerić i Sarić, ali je presudilo i naše međusobno drugarstvo, koje traje i danas.

Odbojka u Višegradu, nakon više godina u Premijer ligi BiH, poklekla je i u narednoj sezoni igraće u Prvoj ligi Republike Srpske.

-Svake godine HE na Drini su napuštale najizraslije igračice zbog daljeg školovanja ili odlaska u veće klubove. Ovaj put tom smjenom generacija klub je ostao bez šest-sedam vrsnih igračica. Sve se to negativno odrazilo na kontinuitet ligaškog takmičenja. Ipak, nadam se da HE na Drini ima snage da sa mladim i talentovanim igračicama ubrzo povrati Premijerligaški status gdje im je, realno, i mjesto.

Odlaskom iz Višegrada opredjelila si se za Crvenu Zvezdu, mada je bilo i nekih povoljnijih ponuda iz inostranstva.

-Moglo bi se reći da je ponuda iz Turske bila povoljnija, ali sam poslušala savjete stručnjaka i odlučila da karijeru nastavim u Zrvenoj Zvezdi. I nisam se pokajala jer je to odlično organizovan klub koji vodi računa o mom školovanju i treninzima, o mojoj budućnosti. To se potvrdilo i mojim rezultatima u klubu i kadetskoj reprezentaciji Srbije.

Nakon nastupa na prvenstvu Evrope za kadetkinje u Bugarskoj, gdje je Srbija osvojila srebrnu medalju, najistaknutiji svjetski odbojkaški stučnjaci posebno su pohvalili tvoju igru i neosporni talenat.

-To je dodatna obaveza da opravdam njihova očekivanja. Želja mi je da se kao igračica izgradim u mlađim kategorijama i da uskoro postanem standardni član seniorki Crvene Zvezde, a naravno i reprezentacije Srbije. Prilika za to je svjetsko kadetsko prvenstvu u Peruu i brojni turniri.

Razmišljaš li o Olimpijadi.

-Za sada sam za to još mlada. Ali zašto ne na narednoj. Jer san svakog sportiste je Olimpijsko odličje. Nadam se da će me zdravlje poslužiti, a treneri i selektori dati priliku da se dodatno afirmišem u matičnom klubu i reprezentaciji Srbije, koja spada u sam svjetski odbojkaški vrh.