Umro najistaknutiji goraždanski predratni košarkaš Radivoje Ćorić – Vojla

09.06.2015.

Coric Radivoje

VIRTUOZ MEĐU KOŠEVIMA

NOVO GORAŽDE – Svi ga pamte kao Vojlu. Znali su da se preziva Ćorić, a samo najbliže kolege i naravno porodica da je po rođenju Radivoje.

Koliko god je bilo komplikovano izgovoriti njegov nadimak, Vojla je ostao urezan u sjećanjima svih poklonika predratnog goraždanskog sporta, košarke prije svega.

Radivoje Ćorić – Vojla rođen je 25. maja 1950. godine na Borici, opština Rogatica. Dječačke dane, školovanje i blistavu košarkašku karijeru ostvario je u Goraždu, a nakon duge i teške bolesti umro je 14. maja 2015. godine u Sokocu, gdje je i sahranjen.

Kolonija „1. maj“, gdje su bili izgrađeni glavni sportski tereni, bila je istinski rasadnik najistaknutijih goraždanskih sportista. Bilo je to vrijeme kada su svi željeli igrati fudbal, ali je najtalentovanije dječake privlačio znatno uspješniji rukomet.

Krajem šezdesetih godina minulog vijeka igrala se u Goraždu pomalo i košarka, ali je snažan zamajac njenoj popularnosti 1965. godine dao Matan Rimac, član Lokomotive iz Zagreba, u to vrijeme jedan od najistaknutijih Jugoslovenskih košarkaša. Služeći vojni rok u Goraždu svo slobodno vrijeme je koristio na terenu od šljake, svesrdno prenoseći svoje znanje budućim košarkašima goraždanskog Radničkog. Među tim dječacima iz kolonije „1. maj“ jedan od najtalentovanijih je bio robusni i spretni Radivoje Ćorić – Vojla.

Radnički sa Vojlom prve zvanične rezultate bilježi 1967. godine, da bi sredinom sedamdesetih dospjeli u Prvu republičku ligu.

Kao vrstan i afirmisan igrač Vojla je nastavio karijeru u KK “Beograd“ – Beograd, KK “Vojvodina“ – Novi Sad, KK “Rabotnički“ – Skoplje i KK “Igman“ – Ilidža.

Bio je Vojla uspješan i kao trener u Radničkom, a 1978. godine u Prvu ligu BiH odveo je rogatičku Mladost.

U Goraždu je završio srednju mašinsku školu, a uporedo sa košarkom radio je u preduzećima Ratko Mitrović – Beograd, Pobjeda – Goražde i Azot – Vitkovići.

Iza Vojle su ostala sjećanja ljubitelja košarke, a fotografije, medalje, pehari, novinski članci i razna druga priznanja su, na žalost, izgorjela u porodičnoj kući u Goraždu tokom posljednjeg rata.

Mada oronulog zdravlja, nakon obnove kuće, jedno vrijeme živi u Goraždu. Posljednjih godina živio je sa porodicom u Sokocu.

Ovo kratko podsjećanje je mali omaž njegovoj bogatoj sportskoj karijeri, tokom koje je ostavio značajan trag na goraždansku, Bosnasno Hercegovačku i Jugoslovensku košarku.