Rogatički slikar Dragiša-Drago Pečenica u Holandiji razvio posebnu tehniku slikarstva

23.12.2015.

Drago Pecenica

UMJESTO KISTA HIRURŠKI SKALPEL I LUPA

ROGATICA – U plejadi od preko 30 akademskih i slikara naivaca koje je iznjedrila Rogatica nalazi se i Dragiša-Drago Pečenica (53).

Ratni vihor pri kraju 1992. odnio ga je do Holandije. Iako izbjeglica sa praznim koferom i izgubljenim zavičajem uz pomoć i podršku prijatelja, brzo se snašao u oblasti slikarstva i ušao u red najpoznatijih slikara u zemlji lala.

Da ima sklonosti za slikanje Dragiša je pokazao još dok je bio dječačić. Crtajući ugljenom na parčadima papira, na zidovima, kamenju i snijegu. U osnovnoj školi u Rogatici, u koju je pješice dolazio čak iz sela Dobromerovića, nije mu bilo ravna i na nagovor njegovog nastavnika likovnog vaspitanja otac mu je odobrio da se pokušao upisati u srednju školu primijenjene umjetnosti u Sarajevu. Na prijemni ispit kao 15-godišnjak otišao je sam u Sarajevo i to je bio njegov prvi boravak u velikom gradu.

Položio je prijemni i upisao se u školu. Problem je bio smještaj. Privremeno ga je riješio zahvaljujući nekoj nepoznatoj ženi. Smješten je kao „ilegalac“ u đački dom iz koga je brzo morao izaći, pored ostalog, i radi učenja.

Jedna od slika Drage Pecenica

Školu je završio uz oskudicu u svemu, osim ljubavi prema slikarstvu. Stečeno znanje srednjoškolca počeo je prenositi na mlađe u Osnovnoj školi u Ilovači kod Goražda. Godinu rada i odlazak u JNA.Po povratku dobio je posao u Prozoru, a odatle u Osnovnu školu „Ivan Goran Kovačić“ u Novi Travnik, koji se tada zvao Pucarevo iz koga je, školujući se uz rad, završio Pedagošku akademiju u Sarajevu, likovni smjer, u periodu 1984-1986. .

– U Pucarevu sam svio i porodično gnijezdo i ostao do početka posljednjeg rata. Pretekao sam ga samo zahvaljujući malom broju ljudi dobre volje, priča Pečenica i dodaje:.

– Na put u neizvjesnost u skromnom prtljagu ponio sam i nešto mojih likovnih radova. Bile su to uglavnom nedovršene minijature, jer tehnika koju ja upražnjavam traži dug i strpljiv rad.

– Ja, kazuje dalje Pečenica, koji ovih dana boravi kod rodbine u selu Kosovo nedaleko od Rogatice, prvo nacrtam crtež olovkom, a to je uglavnom priroda sa stablima drvaća, kvrge i reljef na kori, najčešće vrba. Iza toga slijedi slikanje akvarelom i grebanje hirurškim skalpelom i lupom površine dok ne dobijem potpuno bijelu boju. Izgrebane površine potom ispunjavam željenom bojom i tako iz slike u sliku evo već godinama.

Jedna od slika Drage Pecenica  2

Dug je put do Dragine slike. On reče da u prosjeku godišnje uradi desetak i što je za njega posebno važno visoko su cijenjene kod likovnih kritičara, kolega slikara i poštovalaca njegovog načina slikanja kome je on dao ime SCRAPERBOARD, što u prevodu znači grebajuća tehnika.

Da su njegove slike visoko cijenjene pokazuje i podatak da ih organizatori grupnih izložbi, a one su u Holandiji vrlo česte, rado uvršćuju u njihov fondus. Otuda i činjenica da je za 23 godine boravka u Holandiji učestvovao na 105 izložbi, od čega su 14 samostalne, a sve ostalo grupne.

Pored „moga“ Najkerka u kome trenutno živim i radim, izlagao sam i u Hagu, Amsterdamu, Utrehtu, Hraningenu, Ejndnovenu, Hajmengenu, Roterdamu i drugim većim i manjim gradovima Holandije.

Slike Dragiše (Drage) Pečenice dobro kotiraju i na tržištu – „Idu“ od 1200 do 25000 evra, koliko su najskuplje prodate dvije njegove slike.

Pošto je tehnika kojom Pečenica slika nova u svijetu slikarstva, on kao njen rodonačelnik čini sve da je približi novim stvaraocima. I gore u Holandiji i ovdje kad dođe kući, drži časove i uči, posebno, mlade u kojim, kako reče, vidi i svoje nasljednke.