RUDO – Dragan Čović, medecinski tehničar u bolnici Koševo, od 1995. godine je „Dejtonski“ stanovnik u Rudom. Sa suprugom i dva sina, lijepo se snašao u Rudom, u koje je došao gotovo bez igde ičega, ne računajući ponija Miška, koji je do pre par godina, bio atrakcija ovdašnjoj djeci.
– Krenuli smo od „nule“, ali zahvaljujući činjenici da smo po dolasku u Rudo i ja i supruga odmah dobili zaposlenje, izbjegličke muke su zacjeljene. Kasnije je sve bilo lakše. Uz redovne obaveze na poslu, uočio sam i velike mogućnosti u stočarstvu u Limskoj dolini. Već 25 godina sam i medecinski tehničar i seljak, ali i aktivan lovac. Sve se može ako se dobro isplanira vreme i posao – kaže Dragan Čović.
U matičnom stadu ima 100 odraslih ovaca i blizu toliko jaganjaca, a toliko i pernate žiine sa guskama, patkama, kokama i pjevcima raznih sorti i vrsta.
– Nemoj samo da ispadne da sam i „jajara“, jer često sa gnezda kupim jaja sa objekata u dvborištu porodične kuće koju smo kupili od jedne ovdašnje srpske porodice, uvek spreman za šalu, govori Dragan.
Kod Dragana je svaka godina, gotovo nalik predhodnoj. Jedn mu je sin rengenolog, u ovdašnjem Domu zdravlja u kojem radi i Dragan, a drugi se potpuno posvetio poljoprivredi. I ovčar je i traktorista, malinar, a u svemu mu pomažu ostala tri člana porodice.
Od prvog dana smo u Rudom bili lijepo primljeni, tako da smo brzo zaboravili raskošan život u Sarajevu, jer smo u bolnici Koševo radili i ja i otac, imali kuću i lijepo imanje. No rat je učinio svoje. Što je bilo, bilo je, a od sjećanja i uzdisaja se ne živi. Valja raditi i stvarati, koristiti svaku pogodnost, a ne biti razočaran prolaznim teškoćama koje su sastavni deo života-zaključuje Dragan Čović.