Odjek Vaskrsa u Ponikvama – Dan kada je selo na trenutak pobijedilo tišinu

Dok sunce polako zalazi nad proplancima Ponikava, selo se ponovo vraća svojoj surovoj stvarnosti – tišini koja uporno gasi jedno po jedno ognjište. Ipak, ovogodišnji Vaskrs je pokazao da u ovim kamenim temeljima još uvijek kuca srce koje odbija da stane. Na jedan dan, kapije koje godinama škripe samo pod udarima vjetra, širom su se otvorile, a selom se razlijegao zvuk koji se dugo čekao – smijeh omladine.

Vaskršnji doručak i zaboravljene tradicije

Nekolicina omladinaca, onih koji korijene vuku iz ovih brda, I iz drugih sela, odlučili su da praznik provedu tamo gdje živi priroda. Sjeli su sa onih par starina što su ostali, saslušali njihove priče i unijeli energiju tamo gdje se radio predugo čuje kao jedini gost.

Borba za “najtvrđe” jaje: Takmičenje koje je probudilo selo

Da bi sve bilo „kao nekada“, omladina je organizovala i tradicionalno takmičenje u kucanju vaskršnjim jajima. Nije to bila samo igra, već pravi mali spektakl koji je okupio sve prisutne na sred sela.

Uz mnogo šale, nadmudrivanja i provjeravanja čije je jaje “kameno”, izabrani su i pobjednici.

„Skoro kao nekada…“

„Samo nam je ovaj žamor falio,“ kažu mještani koji ovdje provode duge, samotne zime. Za Vaskrs, taj žamor se konačno vratio. Na trenutak, onaj ko bi zatvorio oči, mogao je pomisliti da je ponovo u nekim sretnijim, prošlim decenijama kada je svaka kuća bila puna naroda.

Borba protiv tišine

Iako je praznik prošao i većina se vratila svojim obavezama, u Ponikvama je ostao onaj dobar „nemir“. Ovi mladi ljudi su pokazali da selo polako nestaje, ali da još uvijek ima snage da se bar na trenutak probudi i prkosno nasmije zaboravu.