Per aspera ad astra

ČAJNIČE – Vrijedan rad i trud uvijek nagrade urođeni talenat. To je neko nepisano univerzalno pravilo.

Jovica Dačević, mladi fudbaler o kojem smo davno pisali, dobio je sjajnu priliku da uči i napreduje. Njegov rad i trud, ali i lijepo vaspitanje su nagrađeni. Omladinac koji je debitovao i za prvi tim FK “Stakorine”, prešao je u FK “Radnički” iz Valjeva.

Ovaj divni mladić će u Valjevu upisati školu i nastaviti svoje srednjoškolsko obrazovanje, dok će istovremeno igrati za omladince “Radničkog”.

Srpska omladinska liga je najjača na ovim prostorima, i samo igranje u takvom takmičenju je velika šansa za stalni napredak i učenje.

Jovica kaže:
“Omladinci Radničkog iz Valjeva igraju najjaču ligu Srbije. Bila mi je želja da jednog dana da zaigram na najvećoj Srpskoj omladinskoj sceni, i evo ostvarila se. Želim samo da se zhvalim svom najboljem treneru, Konstantinu Katani, koji mi je i omogućio da idem u Radnički. Predstavio me je kao vrhunskog igrača. Nadam se da ću opravdati to. Prvenstveno želim da odem tamo, da završim školu, pa onda da steknem neko više fudbalsko iskustvo. Tu igraju najveći klubovi Srbije. Želim da pokažem kakav sam fudbaler, da iskažem u najboljem svjetlu. Nadam se da ću napredovati, i ako Bog da, jednog dana preći u neki bolji klub. To je naravno još daleko, ali želje i motiva mi ne fali. Fudbal je moj život i moj san, i čast je živiti vlastiti san.”

Sjajna čajnička “desetka” je zaslužio da pokaže šta zna, na većoj sceni od ove na kojoj je do sada igrao. On je pak skroman i ističe da je daleko od pravog fudbalera. Ima talenat i želju da ga pretvori u nešto stvarno. Na naša pitanja ima li uzbuđenja, i koliko je čajnički klub uticao na njegov razvoj kao fudbalera, Dačević kaže:
“Uzbuđenja ima, naravno, ali sasvim malo. Više je to pozitivna energija. A “Stakorina” je uticala mnogo na moj razvoj kroz treninge, utakmice i silni rad. Možda smo mali klub, ali radimo predano i žestoko.”

Trener koji je od malih nogu trenirao mladog bisera, Konstantin Katana ima samo riječi hvale:
“Pa stvarno u poslednje vrijeme nisam imao tako predanog fudbalera, pravog sportistu, koji je istinski fudbaler. Ništa mu nije bilo teško na treninzima, zato je i napredovao više od drugih. Pritom uz sve te fudbalske kvalitete što posjeduje, pravi je momak vrijedan pažnje. I ja kao njegov trener gledajući sve te njegove vrline, odlučio sam da mu pomognem, nađem za njega klub preko svojih prijatelja i pronađem mu angažman za dalji napredak i fudbalski razvoj. Igraće Prvu ligu Srbije za omladince, imaće priliku da ukrsti koplja sa igračima Zvezde, Partizana, Čukaričkog, Vojvodine, itd.

Vjerujem da će uspjeti. Na njemu je sve sada, a znajući njegove radne navike, nemam sumnji.”

Jovica Dačević osim fudbalskih kvaliteta ima i brojne ljudske, počev od vaspitanja pa sve do etičkih i moralnih vrlina, vrlo dobar je đak i neko ko čvrsto vjeruje u sport i sportski život. On je jedan od onih sjajnih mladića i djevojaka koji su ljetos na kreativan način riješili nedostatak mreže za odbojku na školskom igralištu, o čemu smo takođe pisali. To je samo jedan od brojnih primjera o kakvom se osobi radi. Čajniče može biti samo ponosno na njega i poželjeti mu svu moguću sreću. Ovo je bitan korak za njega i nadamo se tek jedan u nizu do zvjezdanih visina. Nije lako probiti se iz jednog malog Čajniča, gdje uvijek nešto fali za bolji rad talentovanih sportista. Čajniče je ponekad trnovito. Možda je to njegova ljepota. Zaista to uvijek liči na ono “preko trnja do zvijezda. Jovica je još daleko od zvijezda, ali odmiče se od trnja. A trnje uvijek daje ruže.