Novogodišnja priča iz Tatinice

GLAVOM U AUSTRIJI SRCEM U TATINICI

ROGATICA – Ako bih tražio najljepšu godinu u skoro pola vijeka moga života, onda bi to nez sumnje bila ova koju smo evo ispratili, rekao je Goran Krlić (47), koji je rođen u malom rogatičkom selu Tatinica u kanjonu Drine na lijevoj obali, koje, uz susjedni Stari Brod, od višegradske župe razdvaja jezero HE „Bajina Bašta“, a od 1988. živi i radi u austrijskom gradu Štajer, gdje je postao vlasnik građevinske firme koja uživa veliki ugled u cijeloj istoimenoj pokrajini.

– Razloga što izdvajam ovu godinu od drugih koje su mi nešto značile, rekao je on, ima dosta i oni su uglavnom vezani za moju Tatinicu i zavičaj u cjelini u kome sam srcem i dušom i u koji se sve češće vraćam.

– Prvo da kažem da sam iz moje Tatinice, koja je zbog jezera HE i ukroćene Drine kao i susjedni Stari Brod, ostala bez velikog dijele obradivog i posebno plodnog poljoprivrdnog zemljišta i bez ikakvih izgleda na perspektivu, sa diplomom poljoprivrednog tehmničara kao i mnogi drugi, otišao sam trbuhom za kruhom. Našao sam se u Austriji u gradu Štajer i tu se skrasio na poslovima konobara. Godinu-dvije sam konobarisao, a onda sam se otisnuo u vode građevinarstva. Formiao sam i firmu i to je bio pun pogodak. Obezbjedio sam solidan život i egzistenciju sebi i porodici.

– Uporedo s tim nisam zaboravio zavičaj. U moju Tatinicu dolazio sam u prosjeku dva puta godišnje. Bilo je to mukotrpno, jer se u moje selo moglo doći samo čamcem i Drinom iz Višegrada. Ako bi pošao kolima, morao sam ih ostaviti u prekodrinskom selu Đurovići, a onda opet čamcem preko Drine. Iz Rogatice i Borika, gdje su nam matične knjige, katastar i sve ostalo moglo se doći samo pješice ili sa samaricama.

I tako sve do 2008. kada se, zaslugom dobrih ljudi i sveštenika Dragana Vukotića iz Višegrada, u susjednom Starom Brodu počinje da se gradi spomen obilježje u znak sjećanja na 6000 umorenih Srba aprila 1942. od strane ustaša NDH.

– Ovaj događaj, naglasio Krlić, bio je prekretnica u mom životu. Aktvno sam se, materijalno i moralno, uključio u poslove oko podizanja spomen-obilježja od temelja do freskopisanja i osvećenja. To je, najvjerovatnije, bio povod da sam od Odbora za izgradnju spomen-kompleksa proglašen za kuma pri nedavnom osvećenju spomen-kapele, a za bratsku i hrišćansku pomoć Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Eparhiji dabrobosanskoj dobio sam Plaketu svetog Petra dabrobosanskog kojom me je odlikovao mitropolit Nikolaj. Velika su to priznanja i najveći razlog što 2014. godinu smatram jednom od najznačajnijih u mom životu.

– Drugi razlog je dolazak puta u moju Tatinicu. Izgradilo ga je, poslije dovođenja puta u Stari Brod iz pravca Borika, ŠG „Sjemeć“ iz Rogatice. Radi se o ukupno nešto više od 10 kilometara puta od Starogorskih stijena, terenom kojim se nije moglo ni zamisliti da može put proći. I tu sam pomagao koliko je bilo u mojoj moći, ali ostajem vječiti dužnik „Sjemeću“ i njegovim radnicima i posebno direktoru Miloradu Jagodiću. Njihovom zaslugom ja i dosta drugih mojih Tatiničana i Starobrodca vraćamo se u zavičaj koji je u vrlo kratkom perodu potpuno promijenio sliku. Počele su se da opravljaju stare i grade nove kuće. Čiste se i uređuju stari i podižu novi voćnjaci, krče zapuštena imanja… Ja lično sam ove jeseni posadio 400 novih sadnica šljiva i jabuka, kazuje Goran.

– Uz to, iskoristio sam moje prvo veselje pa sam vjenčanje sina Milana sa snajkom Vanjom Geremović obavio u Spomen-kapeli u Starom Brodu, što je prvi ovakav sveti čin u ovom spomen-hramu. Ako Bog da ovdje ću i budućeviće krštavati, reče na kraju Goran Krlić, koji, treba reći i to, ima veliki broj prijatelja. Uz ostalo, kao kum je vjenčao 7 bračnih parova i krstio 13-toro kumčadi.