Zadušnice – molitva za umrle

ČAJNIČE – U subotu 05. marta 2016. godine na Zadušnice, u hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču odslužen je parastos, molitva u kojoj se moli za sve upokojene. U Čajniču je praksa da se i uoči zadušnica, poslije večernjeg Bogosluženja, nad pripremljenom panaijom, a to je kuvano žito za duše preminulih. Iz porodičnih čitulja pomene se svako ime umrlog na parastosu koji se obavlja u hramu. Pored parastosa koji sveštenici obavljaju u hramu izlazi se na groblja i čini pomen za umrle, a grobovi se osvećuju i preljevaju vinom u znaku krsta. Parastos je služio protojerej-stavrofor Momir Vasiljević sa bratstvom pri čajničkom hramu.

Sveta Pravoslavna crkva, naša duhovna mati, uči nas da se molimo za svoje srodnike i pokojnike. Iako izgleda da se naši pokojnici smrću odvajaju i odlaze od nas, mi živi povezani smo sa svojim preminulim srodnicima, svezom ljubavi, koja ne prestaje ni poslije smrti. Po učenju vjere naše, mi pravoslavni Hrišćani vjerujemo u vaskrsenje mrtvih, jer je Hristos vaskrsao, i svojim vaskrsenjem otvorio vrata carstva nebeskoga i podario vječni život.

Bog naš, nije Bog mrtvih, nego živih, jer su Bogu svi živi. Zato se molimo živome Bogu, da pokojnicima koji su kršteni, miropomazani i koji su primali Svetu tajnu pričešća i druge Svete tajne, podari vječni i neprolazni život.

Crkva ustanovila, Zadušnice, da se molimo za duše umrlih. Pored svake subote, jer je subota poosvećena umrlima. Postoje i posebni dani, određeni za pominjanje umrlih. To su: zadušnice u mesopusnu subotu, pred Vaskršnji post, Duhovske zadušnice, subota pred duhove, Miholjske zadušnice, subota pred, svetog Kirijaka Otšelnika Miholjdan i Mitrovdanske zadušnice, subota pred Mitrovdan. Pored Zadušnica, crkva se moli i u druge dane i sjeća svih preminulih pravoslavnih hrišćana, umrlih otaca, braće i srodnika svojih. A to su druga, treća i četvrta subota Časnog posta, ponedjeljak Tomine nedjelje, (Pobusani ponedjeljak) prva nedjelja po Vaskrsu. Kod pravoslavnih Srba postoje posebni dani kada se moli za pokojnike, pogotovo za poginule Srpske vojnike i vojskovođe, koji svoje živote položiše za vjeru i otečestvo, a to su Markovdan i Vidovdan. Za razliku od Zadušnica koje su Vaseljenskog karaktera, oni su važeći samo za Srpski pravoslavni narod. Za panaiju se koristi uvijek, kuvana pšenica jer je pšenica simvol vaskrsenja. Tako će i umrli vaskrsnuti, kao što zrno pšenice bačeno u zemlju, najprije umre ili satrune u zemlji a onda stostruki rod rodi, tako će biti i sa našim tjelima na dan strašnoga suda.

Zato su pravoslavni hrišćani dužni da se sjećaju svojih pokojnika, da za Blaženo pokojenje njihovih duša čine molitve, pogotovo da kod svojih crkava upisuju vječiti pomen i pomen za umrle, da u određene dane pripremaju parastose, a o Zadušnicama u hramovima i na grobljima prislužuju svijeće voštanice i okade grobna mjesta tamjanom. Još su pravoslavni hrišćani dužni da za svoje srodnike, pretke čine dobra djela, to se naročito odnosi na priloge svetinjama, crkvama i manastirima i pomoć sirotinji. Po učenju naše Crkve, groblja su sveta mjesta i groblja treba održavati i uređivati, a svojim pokojnicima podizati Krst, i skromna nadgrobna obilježja. Sofre i daće za pokojnike treba obilježavati što skromnije u Duhu pravoslavne vjere, a ne kako se odomaćilo u mnogim sredinama da su sofre svojevrsne promocije jela i pića.

Obzirom da živimo u teškim ekonomskim uslovima, pravoslavni hrišćani i Srbi bi trebali da po svojim mogućnostima materijalno pomognu svima onima kojima je neko umro i kojima je pomoć potrebna, a ne da se nadmeću ko će donijeti veći vijenac od trnja, piće ili neki drugi doprinos.

Imajmo na umu da Bog zna i vidi, i pomisli i želje srca naših, da sve što je ovozemaljsko kratkotrajno i prolazno i da ćemo i sami, otići iz ovoga života u onaj drugi viječni i neprolazni. Molimo se za svoje umrle, kao da se molimo sami za sebe, jer našim pokojnicima nije ništa potrebno osim naše molitve, činjenja dobrih djela, svijeće voštanice i tamjana za njihovu dušu. Bog da prosti sve naše pokojnike, sve pravoslavne hrišćane koji se upokojiše sa vjerom i nadom na vaskrsenje i na vječni život. Bog da prosti naše srodnike, naše pretke očeve i braću, majke i sestre, nevinu dječicu. Bog da prosti one duše kojima se za grob ne zna i one koje nema ko da pominje. Bog da prosti sve poginule i stradale pravoslavne srpske vojnike i vojskovođe, mučenike i paćenike, stradalnike za vjeru, Krst časni i slobodu zlatnu. Sa svetima upokoj Gospode duše preminulih slugu tvojih i oprosti im sve grijehe koje sagriješiše, ili u znanju ili u neznanju sa svojom voljom, riječju i mišlju, jer niko nije bez grijeha samo jedan Bog. Bog da prosti i pomiluje duše koje se prestaviše i da im podari carstvo nebesko i vječni život.